Tina Gverović
On the Waves
16’ 50”
With the participation of Zdenka Potz, Rosanda Tometić, Ana Marija Štorga, Tina Gverović
Sound engineer Dalibor Piskrec
First broadcast on April 10, 2009

Tina Gverović started her artistic career as a painter. The basic lines of her biography are that she was born in Zagreb and grew up in Zaton Mali near Dubrovnik. Today she lives and works in London and Zagreb, and of course spends the summer in Zaton Mali. She took a BFA at the Academy of Fine Arts in Zagreb, class of Igor Rončević, and did her postgraduate work in the Centre for Design, Theory and Visual Art in the Jan van Eyck Academy in Maastricht. She has had individual exhibitions since 1998, very often with Ben Cain. She called her first paintings “Set Designs”. The theatrical stages that they presented figure as stylistic and constructed places, as some kind of separate imaginary spaces with just the occasional element taken from real life. Diagramatically drawn objects, the occasional chair or ladder within an environment of relatively empty or open space – spaces filled only with colours or light-graded tones.

Tina Gverović likes drawing: her line is simple but very precise, sometimes just a silhouette, sometimes a fragment of a face reduced to a thin-skinned refinement, the study of an eye or ear. The remainder of the likeness can only be imagined. When she prepares an exhibition, she always starts out from a concrete space and some story. All the elements of the exhibition, and among them there will at once be paintings and drawings, videos, coloured light projected into the space, or sounds, abstract sound or that in the form of a word, will remain physically independent. Existing as indications of the artist’s experience: on the whole concerning travels, places between places, between times of departure and arrival, memories and conversations. Only the basic points are included, fluctuating narrative elements alongside space which is open enough to allow the possibility for rearrangement. It is up to the visitor himself to fit the fragments within his experience. According to his own possibilities of perception (conditioned of course by everything personal – sensibility, place, time, mood). Just as in the drawings of Tina Gverović form is soft and hazy, we might say dreamy, so is the possibility of determining the course of the narrative hazy and displaced from a firmly drawn line. The starting place becomes, in the words of this author, “the area of the microspace of illusion, sinking into the experience, more of the internal than the external world”.

Similarly, somewhere between the spoken word and the image that it creates, among the index-creating mere facts and the poetic interpretation of the event is the audio work On the Waves of Tina Gverović that she created for the Croatian Radio 3. The attempt at construction of a fiction is at once frustrated by its revelation: the stage directions that the artist herself enunciates locate the story in a real place (or perhaps no-place) of the medium.

Even the dialogues themselves become open images, not entirely linked, liberated of any firm cause and effect connections. Like some attempts at recollection, but at the same time as associative spurs, generators of the imagination, Rorschach blots of words. What is real here, what is experience? Can reality be experienced in its realness or only in the interpretative? No-one had the right picture, it is said at one moment and as a conclusion to this work, we might say: everyone creates his own right picture.

(Croatian)

Slika od zvuka
Evelina Turković, Treći program Hrvatskog radija

Tina Gverović:
Na valovima
16’50”
Sudjeluju Zdenka Potz, Rosanda Tometić, Ana Marija Štorga, Tina Gverović
Ton majstor Dalibor Piskrec
Premijerno emitirano 10.4.2009.

Tina Gverović počela je svoj umjetnički rad kao slikarica. Njezine osnovne biografske crte: rođena je u Zagrebu, a odrasla u Zatonu Malom pokraj Dubrovnika. Danas živi i radi u Londonu i Zagrebu, a ljeti naravno u Zatonu Malom. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Igora Rončevića, a poslijediplomski studij završila je u Centru za dizajn, teoriju i vizualnu umjetnost Akademije Jan van Eyck u Maastrichtu.

Samostalno izlaže od 1998., vrlo često s Benom Cainom.

Svoje prve slike nazvala je «Scenografijama». Kazališne pozornice koje su one prikazivale pojavljivale su se kao stilizirana konstruirana mjesta, kao svojevrsni zasebni imaginarni prostori s tek ponekim elementom iz stvarnoga života. Shematski ocrtani predmeti, poneki stolac ili ljestve, ostavljali su oko sebe mnogo praznina – prostore ispunjene samo bojama ili svjetlošću gradiranim tonovima.

Tina Gverović voli crtati: linija joj je jednostavna ali vrlo precizna, katkad tek silhueta, katkad je do bolećive finoće sjenčanja doveden fragment lica, studija nekog oka ili uha. Ostatak lika može se tek zamišljati. Kada priprema izložbe, uvijek polazi od konkretnog prostora i neke priče. Svi elementi izložbe, a među njima se nađe odjednom i slika i crteža, videa, obojene svjetlosti projicirane u prostor ili zvukova, apstraktnog zvuka ili onoga u obliku riječi, ostaju fizički neovisni. Samo kao naznake autoričina doživljaja: uglavnom o putovanjima, o mjestima između mjesta, između vremena odlaska i dolaska, o sjećanjima i razgovorima… Postavljene su samo osnovne točke, fluktuirajući narativni punktovi s dovoljno otvorenoga prostora i s mogućnošću ponovnog preslagivanja. Na posjetitelju je da sam sklopi fragmente u svojem doživljaju. Prema vlastitim mogućnostima percepcije (uvjetovane naravno svime osobnim: senzibilitetom, mjestom, vremenom, raspoloženjem…). Kao što je i na crtežima Tine Gverović oblik mekan i maglovit, rekli bismo snovit, tako je i mogućnost određenja narativnog toka zamagljena i izmaknuta iz čvrsto zacrtane linije. Polazno mjesto postaje, autoričinim riječima, «područje mikroprostora iluzije, utonuće u doživljaj, više unutarnjeg nego vanjskog svijeta».

Slično tome, negdje između izgovorene riječi i slike koju one stvaraju, između indeksične faktografije i poetske interpretacije događaja, smješta se audio rad ‘Na valovima’ Tine Gverović koji je oblikovala za Treći program Hrvatskog radija. Pokušaj konstrukcije fikcije odmah je osujećen njezinim razotkrivanjem: didaskalije koje izgovara sama autorica smještaju priču u stvarno mjesto (ili možda ne/mjesto) medija.

Čak i sami dijalozi ostaju otvorene slike, ne baš povezani, oslobođeni čvrstih uzročno-posljedičnih veza. Kao neki pokušaji prisjećanja, ali istodobno i kao asocijativni poticaji, pokretači mašte, rorschachove mrlje od riječi. Što je tu stvarno, a što je doživljaj? Može li se stvarnost doživjeti u svojoj stvarnosnosti ili tek u interpretativnom? ‘Nitko nije imao pravu sliku’, kaže se u jednom času, a kao zaključak ovog djela mogli bismo reći: svatko stvara svoju ‘pravu sliku’.